Tomislav Sladojević Šola rođen je u Zagrebu 11. lipnja 1948.
Nakon završene 5. gimnazije „Bogdan Ogrizović“ upisuje Arhitektonski fakultet u Zagrebu, no uskoro prelazi na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu gdje upisuje povijest umjetnosti i engleski jezik (1969.-1974.)
Po završetku studija zapošljava se kao kustos u Galeriji primitivne umjetnosti Galerija grada Zagreba gdje će, u slijedećih šest godina, steći profesionalno iskustvo kustosa koje će mu biti osnova za razumijevanje djelovanja muzeja i promišljanje o muzeologiji. U suradnji s kolegama ili samostalno potpisuje dvadesetak stručnih tekstova u katalozima domaćih i međunarodnih izložbi kao i stručne i popularne članke o umjetnicima i izložbama.
Kroz kustosko djelovanje te potaknut osobnom radoznalošću i ambicijom za profesionalnim napredovanjem upisuje dopunski studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1974. godine gdje je stekao status apsolventa.
Kako bi svoja znanja i iskustva stručno obogatio i znanstveno usavršio upisuje magistarski studij muzeologije pri Centralnom studiju bibliotekarstva i informacijskih znanosti, Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu (1977.-1979.). Doktorsku disertaciju „Prema totalnom muzeju“ obranio je na Univerzi v Ljubljani, Filozovska fakulteta 1985. godine.
Upoznavši se s dr. Antunom Bauerom, započinje profesionalna suradnja na temu muzeologije te stručno napreduje u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i u inozemstvu. Profesor Bauer, zbog suradnje s cijenjenim francuskim muzeologom Georgesom Henri Riviere još sredinom pedesetih godina 20 st. dok je radio na postavljanju izložbe Srednjevjekovna umjetnost Jugoslavije preporučio, Tomislavu Šoli preporučuje usavršavanje muzeologije u Parizu te po raspisivanju stipendije Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SR Hrvatske se ostvaruje prilika da pohađa dva semestra poslijediplomske suvremene muzeologije („Presentation of Contemporary Museum Objects“) kod cijenjenog muzeologa Georgesa Henri Riviere, prvog predsjednika Međunarodnog savjeta za muzeja koji je udario temelje današnjeg ICOM-a.
Pri sveučilištu Paris 1 (Sorbonne) profesor Riviere je studente iz cijelog svijeta, kroz strukturirane diskusije, navodio na promišljanje o muzejima i stvarao kostur znanja o muzeologiji. Uz pohađanje predavanja o muzeologiji, Tomislav Šola radio je i u dokumentacijskom centru ICOM-a u Parizu. Tijekom profesionalnog usavršavanja te 1978.-1979. slobodno vrijeme je provodio u proučavanju pariških muzeja kao i ostalih kulturnih sadržaja, a iskustva, dojmove i znanja će, po povratku u Zagreb, prenositi kustosima kroz stručna i popularna predavanja koja će mu omogućiti prenošenje i podučavanje strane muzejske prakse zainteresiranima u Hrvatskoj.
Po povratku iz Pariza i nakon stjecanja naslova magistra znanosti Tomislav Šola 1981. godine dolazi na mjesto direktora Muzejskoga dokumentacijskog centra.
Uz novo pozicioniranje MDC-a unutar muzejske struke Jugoslavije, niz je kvalitetnih promjena uvedeno u djelovanje i u brojnim drugim aspektima rada matične kuće.
Dugogodišnja stručna izdanja Informaticu Museologicu i Muzeologiju je, kao glavni i odgovorni urednik MDC-a, koncepcijski i dizajnerski osvježio, a pozitivna muzejska praksa Europe se predstavlja u časopisima i dostavlja svim muzejima u Jugoslaviji.
Uz novi koncept stručnih časopisa MDC-a, Tomislav Šola se naročito angažirao oko obilježavanja Međunarodnog dana muzeja koji je ICOM 1977. godine predložio kako bi se svake godine, 18. svibnja, raznovrsnim manifestacijama okupila muzejska zajednica u cijelom svijetu.
Već 1982. godine osmišljena je i odrađena kulturna akcija povodom Međunarodnog dana muzeja pod geslom: „Muzeji su značajno sredstvo razmjene, obogaćivanja kultura, razvoja međusobnog sporazumijevanja, te suradnje i mira među narodima“.
Glavno događanje se odvijalo na nekoliko gradskih punktova gdje se cjelodnevnom programom javnost upoznala s djelovanjem muzeja, a kao paralelna manifestacija postavljene su dvadeset i dvije izložbe muzejskih predmeta u izlozima knjižare „Mladost“ kao i stručna predavanja u znanstvenoj knjižari na Cvjetnom trgu u Zagrebu.
Nekoliko dana uoči 18. svibnja otvorena je izložba „Muzejski plakat“ Izložba plakata Galerija grada Zagreba, MUO-a i MDC-a organizirana u Centru za kulturu i informacije pokazala je muzejsko izdavaštvo u tom segmentu ali i upozorila na potrebu i stimulans da se s publikom komunicira i pomoću plakata.
Cjelokupna akcija povodom Međunarodnog dana muzeja je pozitivno prihvaćena kod muzejskih djelatnika da svoje sadržaje bolje i kvalitetnije nude javnosti, a u godinama koje su dolazile aktivnije obilježavanje tog dana u cijeloj državi je postala redovita praksa koja se do danas zadržala.
Interliber je još jedan od projekata koji je za vrijeme Tomislava Šole pokrenut u MDC-u. U četrdeset godina te manifestacije stručnoj i široj javnosti predstavlja se cjelokupna godišnja izdavačka produkcija muzeja tadašnje Jugoslavije, od 1991. Hrvatske, u želji da se pokaže raznolikost i obim muzejskih publikacija. Od početnih šezdesetak publikacija danas je to izložba muzejskih publikacija koja u prosjeku godišnje predstavlja oko pet stotina novih muzejskih naslova.
U nastojanjima da se muzeji bolje povežu sa svjetskim muzejima MDC postaje središte nacionalnog ICOM-a, a Tomislav Šola predsjednik u narednih dva mandata. Uz pojačanu muzeološku aktivnost kroz ICOM, na inicijativu Tomislava Šole je dio poslovnog prostora u Mesničkoj 5 preuređen u malu galeriju u kojoj su se održavale izložbe i predavanja namijenjeni muzejskim djelatnicima i široj javnosti.
Za njegovog mandata kao ravnatelja MDC-a organizirao je uspješne međunarodne konferencije ICOFOM (Međunarodni komitet za muzeologiju , 1985. godine u Zagrebu), ICTOP (Međunarodni komitet za obrazovanje muzejskih djelatnika), 1985. godine u Dubrovniku i CIMAM (Međunarodni komitet za muzeje moderne umjetnosti), 1984 godine.
Uspostavljanjem redovitog sveučilišnog studija muzeologije 1986. godine unutar Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, profesor Ivo Maroević poziva Tomislava Šolu da se kao docent pridruži znanstvenoj zajednici. Od 1988. godine pa do umirovljenja kao profesor predaje na dodiplomskom studiju Muzeologije kolegije: Opću teoriju baštine, Muzej danas, Muzej i korisnici te Baštinske institucije, a na postdiplomskom studiju Upravljanje i marketing baštine i Baština i razvoj.
Promišljajući i proučavajući veze između muzejskih i baštinskih profesija u kontekstu svoje primarne znanstvene discipline muzeologije, već 1982. uvodi pojam „Heritologija“, a 1989. i pojam „Mnemozofija“ koji opisuju konvergenciju muzeja i zanimanja vezanih za baštinu u jednu mega-struku zasnovanu na zajedničkoj znanosti.
Kao stručnjak za baštinu Tomislav Šola je međunarodno cijenjen i rado viđen stručnjak u nizu skupova na polju muzeologije i baštine. Održao je preko 200 sati pozivnih predavanja širom svijeta.
Kao povremeni gost profesor predavao je na Međunarodnoj ljetnoj školi muzeologije u Brnu (International Summer School of Museology) od 1985.-1997., na Sveučilištu u Ljubljani (postdiplomski studij muzeologije) 1993.-1997., na Školi za Evropsku baštinu u Barceloni 1989.-1994., na Univerzi umetnosti u Beogradu (Postgraduate Studies in Cultural Management and Cultural Policy in the Balkans (Francuska vlada, UNESCO, Paris IX etc.). U Finskoj (Jyvaskyla) je osnovao Međunarodnu školu za studij baštine i predavao od 1993.-1995.godine.
U bogatoj karijeri osmislio je niz baštinskih projekata u kojim je uvijek nastojao povezati teoriju i praksu baštine i javno pamćenje od kojih su neki u potpunosti izvedeni, a neki ostali u formi prijedloga:
• Strateški dokument za brendiranje grada Bakra
• Informacijski centar (muzej) Triglavskoga narodnog parka i Muzej Trente, Slovenija (u suradnji s arhitektom Marijanom Lobodom)
• Muzej novejše zgodovine, Ljubljana, Slovenija (u suradnji s arhitektom Marijanom Lobodom)
• Hrvatski školski muzej, Zagreb, Hrvatska, (koncepcija, idejni projekt, djelomice realizirano)
• Eko-muzej Kapele, Brežice, Slovenija (idejni projekt)
• Tehnički muzej Zagreb, Hrvatska (idejni projekt Odjela za promet, djelomično realizirano)
• „U susret ekomuzeju Kapele“, Kapele, Slovenija (prikupljanje zbirke i izložba)
• Idejni projekt preseljenja i konceptualne obnove Narodnog muzeja Zadar
• Muzej Europe (koncept), Haus der Geschichte, Bonn, Njemačka
• Mestni muzej, Maribor, Slovenija (u suradnji s arhitektom Marijanom Lobodom)
• Muzej Pišece, Brežice, Slovenija
• Energeion, Senovo, Slovenija
• Židovski kulturni centar i sinagoga u Zagrebu (u suradnji s Urbane tehnike biro), Hrvatska
• Hrvatski iseljenički muzej, Zagreb, Hrvatska
• Narodni muzej, rekonceptualizacija, Cetinje, Crna Gora
• Muzej benediktinskog samostana, koncept, Pag, Hrvatska
• Strategija kulture na veleučilištu „Vern“, Zagreb, Hrvatska
• Stalna izložba crkvene umjetnosti, rekonceptualizacija, Zadar, Hrvatska
• Muzej Bure (koncept), Zagreb, Hrvatska
• Tehnički muzej, muzejski koncept za odjel energije, Zagreb, Hrvatska
• Centar Baštine „Novi dvori“, koncept, Zaprešić
• Slovenianum, centralna baštinska interpratacijska točka, Ljubljana, Slovenija
• Remembereing Greece, koncept, Taormina, Italija
• Centar baštine u Zadru, strategija i koncept, Hrvatska
• Ragusinum, info centar, u suradnji s arhitektom Željkom Kovačićem, Dubrovnik, Hrvatska
• Ad Hoc muzej, Ljubljana, Slovenija
• Centar Celestina Medovića, Kuna, Hrvatska
• Etnografski muzej, koncept, Beograd, Srbija
Realizirani projekti:
• Najbolji u baštini/Best in Heritage, međunarodna konferencija koja od 2001. godine, u partnerstvu s ICOM-om i Europa Nostra, jednom godišnje predstavlja najbolje projekte sa svih područja javne memorije - od umjetničkih i arheoloških muzeja, preko muzeja budućnosti, okoliša i lokalnih zajednica do državnih obrazovnih programa i projekata konzervacije i zaštite
• Global Love Museum, virtualni muzej
• Bridges of Europe, virtualni muzej
Bogata bibliografija profesora Šole uključuje knjige „Eseji o muzejima i njihovoj teoriji-Prema kibernetičkom muzeju“ izdano 1997. godine, „Marketing u muzejima“ iz 2001. godine, „Prema totalnom muzeju“, doktorska disertacija u izdanju Centra za heritologiju u Beogradu 2011. godine, Eternety does not live here any more iz 2012. godine, „Mnemnosophy“ an Essay on the Public Memory“ izdana 2015. godine. Uz knjige, velik doprinos muzejskoj struci dao je objavljujući tekstove o muzejima i ostalim baštinskim ustanovama u domaćim i stranim znanstvenim, stručnim časopisima kao i u popularnim časopisima i novinama.
Kao član žirija Europske nagrade godine EMYA (1994.-2001. godine) sudjelovao je u izboru i valorizaciji europskog muzeja godine.